POMOZI IZBEGLICAMA

Da li voliš da pomažeš drugima u nevolji? Želiš da pružiš podršku ljudima koji beže od rata i nasilja, a koji su se na svom putu našli u Srbiji? Želiš da slobodno vreme koje imaš provedeš radeći nešto korisno i za sebe i za druge?

Centar za zaštitu i pomoć tražiocima azila (APC/CZA) poziva sve koji žele pruže direktnu podršku tražiocima azila i migrantima, doprinesu stvaranju tolerantnog i otvorenog društva i suzbijanju predrasuda i ksenofobije da se priključe mreži APC/CZA volontera.

Volonter može biti svako ko je punoletan, ima vremena i želje da pomogne ljudima u nevolji i nema predrasuda prema ljudima drugih nacija, vera ili rasa.

Ukoliko imaš želju da pomogneš i vremena da se aktivno uključiš u redovne aktivnosti Centra za zaštitu i pomoć tražiocima azila (APC/CZA) kontaktiraj nas za više informacija.

OČEKUJEMO TE!

Saradnici i prijatelji

 

beldocs

Hadzi Ruvim

Galerije

Galerija - Fudbalska utakmica

Galerija - APC na Danima Lajkovca

Galerija - Izložbe

Galerija - Rad sa decom

Galerija - Rad sa ženama

Galerija- Šta znamo a šta ne znamo jedni o drugima-Delikatesni ponedeljak

Saradnja sa lokalnom zajednicom

Naša organizacija od samog početka realizovanja radionica sarađuje sa Domom za decu "Vera Blagojević" u Banji Koviljači, Domovima zdravlja, Centrima za socijalni rad, Policijske stanice, Lokalnim vlastima Bogovadje i Banje Koviljace.. Saradnja se odvija kroz zajedničko planiranje i realizovanje kreativnih radionica u kojima učestvuju deca iz azilnog centra i ona smeštena u domu a tu su i neformalni susreti i druženja dece.

Rad sa ženama

Jednom nedeljno u oba Centra za azil u Banji Koviljači i Bogovađi sa ženama iz različitih zemalja realizuje se po jedna radionica iz neke od tri programske celine: psihološko osnaživanje, kulturološke razlike i higijensko-zdravstveno informisanje.

Kroz psihološko osnaživanje, sa učesnicama se govori o pojmovima kao što su identitet i pripadnost grupi, uspostavljanje poverenja, komunikacija, načini reagovanja u konfliktnim situacijama, partnersko nasilje, prepoznavanje i ispoljavanje emocija.

Tokom radionica baziranih na kulturološkim razlikama sa učesnicama se radi na dva nivoa – jedan je informisanje i poređenje običaja, svakodnevih situacija i položaja žena u zemljama iz kojih tražilje azila dolaze, Srbiji i zapadnoj i severnoj Evropi. Drugi nivo vezan je za razumevanje činilaca kulture i nivoima prilagođavanja novoj kulturi gde su učesnice podstaknute da istraživački i konstruktivno pristupe zajednici u koju odlaze.

Zdravstvene teme kao što su prepoznavanje i načini prenošenja infekcija na koži, održavanje lične higijene tokom uslova putovanja i u izmenjenim uslovima suživota sa velikim brojem ljudi, higijenskom obrazovanju dece, zdravoj i balansiranoj ishrani, menstrualnom ciklusu i polno prenosivim bolestima, obrađuju se ili kroz radioničarski oblik rada ili u formi interaktivnih predavanja uz korišćenje videa i radnih materijala.

Sa ženama se takođe realizuju kreativne radionice crtanja kanom, veoma popularnom u Avganistanu.

Veliki procenat žena je potpuno neobrazovan i ovo su prve struktuirane aktivnosti u kojima one učestvuju. Takođe nov pristup u kojem se od učesnica očekuje da kažu svoje mišljenje i prodiskutuju sa drugim ženama postepeno postaje bliži ženama koje najčešće dolaze iz Avganistana i Somalije. Važna komponenta radionica je i uspostavljanje dijaloga i tolerancije za suživot među pripadnicama različitih zemalja.

Rad sa decom

Radionice sa decom realizuju se u pravcu ostvarivanja tri opšta cilja – podsticanja kreativnog izražvanja, integracije sa decom iz lokalne zajednice i razvoja kapaciteta za učešće u stuktuiranim grupnim aktivnostima.

Jedan deo radionica čine umetničke kojima se podstiče kreativno izražavanje i razvija mašta kod dece – rad sa glinom i keramikom, crtanje uz korišćenje različitih tehnika, pravljenje zmajeva, maski, muzičkih instrumenata.

Posebno su interesantne radionice pravljenja zmajeva u kojima rado učestvuju deca iz svih zemalja porekla imajući u vidu da je igra zmajevima jedna od najpopularnijih u Aziji među decom ali i odraslima. Radionice pravljenja zmajeva privlače pažnju i lokalnih vršnjaka koji se u njima rado uključuju.

Drugi deo se realizuje kroz struktuirane aktivnosti koje podstiču rad u grupi, vode poštovanju grupe, grupnog dogovora i drugih pojedinaca, razvoju tolerancije, spremnosti da se predstave ideja pred drugom decom, podizanju samopuzdanja.

Kroz saradnju sa lokalnom zajednicom, pre svega sa Domom za decu i Osnovnom školom "Vera Blagojević" u Banji Koviljači pažljivo se planiraju zajedničke radionice i neformalna druženja dece iz Banje Koviljače i tražilaca azila.

Najviše programskih aktivnosti realizuje se sa decom uzrasta od 7 do 12 godina. Sa grupom dece starije od 14 godina smeštene u Bogovađi radi se na razvoju podrške i pomoći, pre svega u prevodu, u realizaciji programa sa mlađom decom.

Sa najmlađom decom (do 4 godine) radilo se kroz ad hoc aktivnosti i slobodnu igru, najčešće uz prisustvo majki nakon čega su sa njima obavljani razgovori o vaspitanju.

U Zavodu za vaspitanje dece i omladine "Vasa Stajić" u Beogradu kroz radioničarski oblik rada ili grupne razgovore, mladi koji su privremeno smešteni u ovoj ustanovi u odeljenju za strance, bivaju upoznati sa smeštajem i uređenjem u azilnim centrima u Srbiji, razlikama u srpskoj i kulturi iz koje dolaze, konstruktivnom pristupu konfliktima.. Po potrebi, sa njima se radi i individualno.

Zašto žene i deca kao ciljna grupa

Kako većina tražilaca azila dolazi iz patrijarhalnih sredina gde su uvek muškarci ti koji predstavljaju porodicu i donose bitne odluke a žene su uvek u senci, verujemo da su upravo žene i deca mikrogrupe koje treba osnažiti da se uključe u zdravstveni, obrazovni i socijalni kontekst lokalne zajednice.  To je proces koji traje ali smatramo da se osnaživanjem žena, uključivanjem u različite oblike neformalnog obrazovanja, radeći na podizanju njihovog samopouzdanja, podstičući ih da uspostave kontakt sa drugim ljudima, zapravo doprinosi razbijanju predrasuda o ulozi žene, o njenom potčinjenom položaju a svakako i razvoju motivacije za obrazovanjem i udruživanjem sa drugim ljudima. To je, dakle, proces koji traje i odražava se na promene u ulozi muškarca u porodici. Svakako da ne treba očekivati rapidnu i radikalnu promenu na ovom polju jer treba imati u vidu i fazu u kojoj je većina tražilaca azila u Srbiji – tranzit, jedan od koraka između zemlje porekla i željene destinacije.

Na samom početku reakcije i žena i muškaraca bile su različite. Bili su pomalo zbunjeni. Njima je objašnjeno šta radimo i o čemu govorimo sa njihvim suprugama. Kao voditeljski tim, trudili smo se da sve promene (vezane za pravila, trajanje, strukturu) budu postepene, uz stalna objašnjenja i konsultovanje učesnica. Često su muževi svraćali da pogledaju šta se dešava, o čemu je reč a neretko se dešavalo da upravo muževi pomognu ženama tokom staranja o maloj deci čuvajući ih dok su one na radionicama. Ovakvo ponašanje se može shvatiti i kao začetak promena u tradicionalnim porodičnim ulogama.

Na samom početku radioničarskog rada, tokom inicijalnog intervjuisanja žena, došli smo do podataka da nijedna žena koja je sa porodicom bila smeštena u azilnom centru nije bila u centru, u prodavnici, na pijaci, u kafiću. Sada je ta slika promenjena u velikoj meri, čak su i starije devojčice preuzele ulogu porodične kupovine. Vremenom smo u radionice uključile i devojke starije od 16 godina.
Deca su pak mikrogrupa preko koje se najlakše može doprinositi socijalnoj integraciji i uključivanju u lokalnu zajednicu. Ona rastu u različitim zemljama, različitim okolnostima, okružena su decom iz drugih zemalja i kultura, uče jezik jedni od drugih, prevazilaze barijere i obrasce ponašanja odraslih i bivaju spremniji da se uključe  u građansko društvo.

Ciljevi i programi rada sa ženama i decom

U okviru psihosocijalne podrške, tokom 2012. godine Centar za zaštitu i pomoć tražiocima azila realizuje interaktivne radionice sa ženama i decom u oba azilna centra u Srbiji – u Banji Koviljači i Bogovađi. Nakon prepoznavanja problema u lokalnoj zajednici u Banji Koviljači tokom 2011, osnaživanjem sa jedne strane tražilaca azila, ali sa druge i uspostavljanjem kontakata, stvaranjem prilika za susrete sa predstavnicima lokalne zajednice, naša organizacija doprinosi razvoju tolerantnijeg i otvorenijeg društva, koje će u jednom trenutku biti spremno za dvosmernu komunikaciju i interkulturalni dijalog.

Sa ženama i starijim devojčicama smeštenim u centrima za azilante realizuju se radionice sa ciljem uključivanja žena i dece tražilaca azila, korisnika programa u postojeće sisteme: zdravstveni, socijalni, obrazovni, lokalni i druge, kao i razvijanja svesti azilantkinja o pravima koja im pripadaju, o njihovoj samostalnoj i nezavisnoj poziciji u porodici i savladavanja veština za buduće samostalno ostvarivanje prava.

U radu se poštuju principi participativnosti, slobode i dobrovoljnosti, međusobnog poštovanja i saradnje.