POMOZI IZBEGLICAMA

Da li voliš da pomažeš drugima u nevolji? Želiš da pružiš podršku ljudima koji beže od rata i nasilja, a koji su se na svom putu našli u Srbiji? Želiš da slobodno vreme koje imaš provedeš radeći nešto korisno i za sebe i za druge?

Centar za zaštitu i pomoć tražiocima azila (APC/CZA) poziva sve koji žele pruže direktnu podršku tražiocima azila i migrantima, doprinesu stvaranju tolerantnog i otvorenog društva i suzbijanju predrasuda i ksenofobije da se priključe mreži APC/CZA volontera.

Volonter može biti svako ko je punoletan, ima vremena i želje da pomogne ljudima u nevolji i nema predrasuda prema ljudima drugih nacija, vera ili rasa.

Ukoliko imaš želju da pomogneš i vremena da se aktivno uključiš u redovne aktivnosti Centra za zaštitu i pomoć tražiocima azila (APC/CZA) kontaktiraj nas za više informacija.

OČEKUJEMO TE!

Članci

Složeni problemi u pružanju pomoći i prihvatu - primer porodice ispred Krnjače

Beograd, 17.11.2016. – Kroz primer porodice iz Avganistana ispred kampa za azil u Krnjači kod Beograda, može se sagledati problemi savremene migracije i pitanje pružanja pomoći izbeglicama na njihovom putu kroz i u Srbiji.

Pošto nisu tražili azil u policijskoj stanici došavsi prvo do Centra za azil u Krnjači kasno uveče, neobavešteni i neuki roditelji, nisu razumeli da neće moci u kamp da uđu ako prethodno nisu otišli isključivo u policijsku stanicu u Savskoj ulici u centru Beograda da traže azil, iako se nalaze ispred Kampa za azil- mesta gde bi svi koji imaju nameru da traže azil bili smešteni po zakonu. U glavama ovih ljudi nije napravljena jasna razlika između obaveze formalnog izražavanja namere da traže azil u policijskoj stanici i proste usmeno izražene namere da se u kampu zatrazi utočiste. Držeci se striktno pravila kampa, uprava centra je odbila da smesti ovu veliku porodicu u kamp bez potvrda o nameri za azil koje bi trebalo da dobiju u policijskoj stanici u Savskoj.

Zbog svega, roditelji i njihova mala deca su morali da noć prespavaju ispred kampa na otvorenom, bez pomoci, bez kreveta, tople vode, hrane, grejanja, higijene, na taj nacin ugrozivši sopstveno zdravlje i bezbednost i zdravlje i bezbednost svoje dece. Sa druge strane, ista porodica je umesto da prespava ispred kampa mogla lako da završi u parkovima i haustorima Beograda, gde bi bili laka meta kriminala i krijumčara i ponovo izazvala nerazumevanje i gnev lokalnih građana i institucija zbog toga sto spava van centara za prihvat. Pod uslovom i da im u policijskoj stanici u Savskoj ulici izdaju potvrdu o nameri za azil suočeni sa tehničkim, ljudskim i ostalim nedostacima, ostaje pitanje da li bi ova porodica dobila dozvolu za smeštaj u kampu u Krnjači ili vrlo verovatno upućena u kamp u Preševu, Sjenici ili Tutinu, koji su udaljeni nekoliko stotina kilometara od Beograda i mesta gde se ova porodica trenutno nalazi.

Teško je zamisliti da bi ova porodica smogla snage da se po dobijanju takve potvrde uputi i stigne iz Beograda u centre u Preševu, Sjenici ili Tutinu, dok su žene i deca posebno ugrozena kategorija lica kojima je potreba hitna i urgentna pomoć. Na ovaj način, sistem ne reaguje u situacijama kada je, bez obzira na nameru za azil, pitanje prihvata i zbrinjavanja ugroženih ljudi prioritet i interes celog drustva i sistema kako bi se zaštitili nejaki i ugroženi migranti, ali i zaštitilo lokalno stanovnistvo od zdravstvenih, socijalnih, bezbedonosnih i drugih rizika do kojih moze doci ukoliko institucije ne reaguju brzo i fleksibilno u upravljanju prihvatom i migracijom kroz nasu zemlju.

Vi ste ovde: