POMOZI IZBEGLICAMA

Da li voliš da pomažeš drugima u nevolji? Želiš da pružiš podršku ljudima koji beže od rata i nasilja, a koji su se na svom putu našli u Srbiji? Želiš da slobodno vreme koje imaš provedeš radeći nešto korisno i za sebe i za druge?

Centar za zaštitu i pomoć tražiocima azila (APC/CZA) poziva sve koji žele pruže direktnu podršku tražiocima azila i migrantima, doprinesu stvaranju tolerantnog i otvorenog društva i suzbijanju predrasuda i ksenofobije da se priključe mreži APC/CZA volontera.

Volonter može biti svako ko je punoletan, ima vremena i želje da pomogne ljudima u nevolji i nema predrasuda prema ljudima drugih nacija, vera ili rasa.

Ukoliko imaš želju da pomogneš i vremena da se aktivno uključiš u redovne aktivnosti Centra za zaštitu i pomoć tražiocima azila (APC/CZA) kontaktiraj nas za više informacija.

OČEKUJEMO TE!

Zemlja porekla

Kikinda: Neosnovan strah od migranata

U Kikindi su u poslednje vreme primetni zabrinutost i strah kod građana zbog sve većeg broja migranata, kojih je sve više u samom centru grada. Zato su korisnici prihvatnog centra često tema priča o svim lošim dešavanjima u gradu, iako za to skoro nikada nema konkretnih dokaza.

Kikinda je grad koji je 2003. godine bio proglašen najtolerantnijim u Evropi, ali je svega nekoliko dana i neprijatnih scena bilo potrebno da se uvuče strah i nezadovoljstvo među građane imajući u vidu na sve veći broj migranata koji se nalaze u prihvatnom centru nedaleko od grada, pa su i stanovnici podeljeni.

"Imam neki strah, da li sam bezbedna ili nisam ne znam, ali sve ove priče utiču na to da se osećam nebezbedno u svom gradu", priča jedna Kikinđanka.

"Ja sam iz Banatske Topole u blizini prihvatnog centra i svakodnevno boravim sa migrantima. Smatram da nema nikakvih problema. Lično poznajem nekoliko njih i oni su veoma kulturni i dobri", dadaje drugi meštanin.

Iako je primetno nezadovoljstvo kod manjeg broja Kikinđana, stručnjaci smatraju da je neprihvatljivo za naš narod da ne pomogne onima koji su danas u istoj situaciji kao većina žitelja severnog Banata pre dvadesetak godina.

"Mi smo ksenofobični i jedni u odnosu na druge i kada govorimo istim jezikom. Imali smo priliku da se uverimo u to mnogo puta. Ne mora biti ni druga boja kože, druga nacionalnost, verska orijentacija, pa ni druga seksualna orijentacija, dovoljno je da je neko drugi ili da izgleda kao da je drugi, pa onda kod pojedinaca, ali često i kod mase dolazi do ksenofobičnosti", navodi Đorđe Popović, klinički psiholog.

Dolaskom leta i pojavom visokih temperatura kod kupača se stekao utisak nepoverenja u ispravnost vode na otvorenim bazenima zbog navodnog dolaska korisnika prihvatnog centra. Međutim, uzorak se uzima jednom nedeljno na šta Zavod za javno zdravlje u Kikindi do sada nije imao primedbi.

"Odgovorno tvrdim da nijedna besplatna karta nije dodeljena nijednom migrantu. Nije tačno da je organizovan autobuski prevoz za njih kako bi došli na bazen. Kupanje je potpuno bezbedno isto kao što je bilo i prethodnih godina. Ne postoji bojazan da dođe do zaraznih bolesti, kako neki zlonamernici tvrde", kaže Slobodan Marinkov, direktor Sportskog centra "Jezero", Kikinda.

Koliko ustvari naši ljudi mogu da budu humani i tolerantni, možda će podsetiti najnovija izložba u samom centru grada – "Solidarnost u vremenu krize", na kojoj su prikazani ljudi koji povezani istom mukom brinu jedni od drugima, odnosno baš onako kako i treba da bude.