POMOZI IZBEGLICAMA

Da li voliš da pomažeš drugima u nevolji? Želiš da pružiš podršku ljudima koji beže od rata i nasilja, a koji su se na svom putu našli u Srbiji? Želiš da slobodno vreme koje imaš provedeš radeći nešto korisno i za sebe i za druge?

Centar za zaštitu i pomoć tražiocima azila (APC/CZA) poziva sve koji žele pruže direktnu podršku tražiocima azila i migrantima, doprinesu stvaranju tolerantnog i otvorenog društva i suzbijanju predrasuda i ksenofobije da se priključe mreži APC/CZA volontera.

Volonter može biti svako ko je punoletan, ima vremena i želje da pomogne ljudima u nevolji i nema predrasuda prema ljudima drugih nacija, vera ili rasa.

Ukoliko imaš želju da pomogneš i vremena da se aktivno uključiš u redovne aktivnosti Centra za zaštitu i pomoć tražiocima azila (APC/CZA) kontaktiraj nas za više informacija.

OČEKUJEMO TE!

Ispovest maloletne Avganistanke: Uteha u Srbiji

Novosti, 4.1.2013. godine
Makai se u Srbiji našla igrom sudbine, kada su je krijumčari ljudi razdvojili od roditelja. Naučila srpski, pomagala u prevodima i stekla prijatelje

ispovest avganistanke
Avganistanska porodica na okupu u Nemačkoj

MAKAI je sa svojom porodicom. U Ebersbergu, u Nemačkoj. Daleko od kuće, i nešto manje daleko od Srbije gde se našla igrom sudbine, kada su je krijumčari ljudi razdvojili od roditelja. Srbija joj je pružila utočište i utehu duže od godinu dana koliko je i strepela da više nikada neće videti roditelje i sestre.
Makai je jedanaestogodišnja devojčica iz Avganistana. U dogovoreno vreme javlja se na telefon u kancelariji nemačke organizacije koja pomaže ljudima koji su poput nje ostali bez doma. Govori na odličnom srpskom jeziku. Naučila ga je za svega 13 meseci koliko je provela u Srbiji.
- Nisam znala ni reč vašeg jezika, a ni gde sam, kada je policija zaustavila autobus u kojem smo bili - priča Makai - Sa mnom je bio dečak iz Avganistana koji je imao deset godina i znao engleski. On je objasnio policajcima ko smo i odakle smo.
Ni ona, ni članovi njene porodice koji sede pored nje dok razgovaramo ne žele da ispričaju zašto su napustili svoju zemlju. Strah je još sa njima. Kažu samo da su se stalno suočavali sa smrću. I te letnje noći 2011. godine uzeli su u naručje Makai i njene tri sestre i krenuli prema Evropi. Deca su sve vreme pila tablete za smirenje da ne bi plakala. U jednom trenutku krijumčari su odlučili da ih razdvoje, da bi ih lakše prokrijumčarili. Kako su nam ispričali u Centru za zaštitu žrtava trgovine ljudima, porodica malene Avganistanke je planirala da nju iz Grčke pošalje u Nemačku kod tetke. Pronašli su čoveka koji je sve to trebalo da organizuje, ali se nešto iskomplikovale. Makai se na kraju našla u grupi sa dečakom koga nije poznavala i u pratnji žene iz Poljske, koja je trebalo da ih provede preko granica. Da li bi ona to zaista i uradila, niko ne zna.

 

POMAGALA POLICIJI DEVOJČICA je izuzetno brzo naučila srpski jezik što se pokazalo i korisnim. S obzirom na to da najviše ilegalnih imigranata dolazi iz Avganistana, jednom prilikom je pomogla kao prevodilac. Grupa uhvaćenih imigranata nije znala ni reč srpskog i engleskog, pa je Makai bila savršeni pomagač. - Mnogo nam je drago što se njena priča lepo završila, ali da je kojim slučajem ostala u Srbiji bila bi savršen policijski saradnik - rekao nam je Mitar Đurašković, načelnik Odeljenja za suzbijanje prekograničnog kriminala i kriminalističko-obaveštajne poslove.
Ispostaviće se da je to što ih je naša policija zaustavila možda najsrećniji dan u njenom životu. Poljakinja nije mogla da objasni šta radi sa dvoje avganistanske dece, pa su policajci posumnjali da je reč o trgovini ljudima.
Naredna četiri meseca Makai je provela u sigurnoj kući u Novom Sadu.

Prema rečima Sonje Savić, stručnog saradnika Centra za zaštitu žrtava trgovine ljudima, veliki broj nevladinih organizacija bio je uključen u rad sa dečakom i devojčicom iz Avganistana.- Odmah im je obezbeđen smeštaj i dokumenta, kako bi imali prava na zdravstvenu negu - objašnjava Sonja Savić. - Nismo želeli da ih odvajamo, jer su u tom trenutku samo jedno drugo poznavali. Polako su počeli da se zbližavaju sa ljudima oko njih i tada je devojčica počela da uči srpski.

Ostatak njene porodice u Turskoj sa strahom je čekao vesti .
- Makai je u Srbiji, javljeno nam je - priča majka, Lejla. M. .

Porodica se uskoro našla u Nemačkoj, ali su na Makain dolazak morali da sačekaju još nekoliko meseci. Konačno, krajem prošle godine sreli su se na minhenskom aerodromu. Ali njihova drama još nije gotova. Lejla i deca dobile su dozvolu da ostanu u Nemačkoj, ali otac još čeka na odluku o njegovom zahtevu za azil. Šta god da se dogodi, odlučili su da više nikome ne dozvoli da ih razdvoji.

NEDOSTAJU JOJ PRIJATELJI

- Bilo mi je teško. Stalno su govorili da će pronaći moje roditelje, ali plašila sam se da se to nikada neće dogoditi - seća se. - Ali ubrzo sam se sprijateljila sa ženama koje su brinule o meni. Jedna od njih me je naučila srpski jezik. Vodile su me na izlete. Išli smo u Beograd u Zoološki vrt. Nedostaju mi...
V. MIJATOVIĆ - N. M. NEDELJKOVIĆ | 03. januar 2013

Vi ste ovde: Ciljevi i programi rada sa ženama i decom Vesti Ispovest maloletne Avganistanke: Uteha u Srbiji