Gruzija - mape
Službeno ime:
Republika Gruzija (11)

Etimologija:
Gruzijci sebe nazivaju Kartvelebi (ქართველები), svoju zemlju Sakartvelo (საქართველო), a svoj jezik Kartuli (ქართული). (21) Naziv Gruzija, a na engleskom Georgija, zapadna Evropa je usvojila u srednjem veku, a iz razloga što su Gruzijci naročito poštovali Sv. Đorđa. (21)
Geografski položaj:
Gruzija se nalazi u jugozapadnoj Aziji, na obali Crnog mora. Graniči se na severu sa Rusijom, na jugu sa Turskom i Jermenijom i na istoku sa Azerbejdžanom. Pretežno planinska zemlja sa najvišom planinom Shkhara na 5,201 m nadmorske visine. (12,21)
Glavni grad Gruzije je T'bilisi.(1,12,21,22,8) Podeljena je na 9 regiona (Guria, Imereti, Kakheti, Kvemo Kartli, Mtskheta-Mtianeti, Racha-Lechkhumi i Kvemo Svaneti, Samegrelo i Zemo Svaneti, Samtskhe-Javakheti, Shida Kartli) i dve autonomne pokrajne Abkhazija ili Ap'khazet'is Avtonomiuri Respublika i Ajarija ili Acharis Avtonomiuri Respublika (glavni grad je Ajarije je Bat'umi). (12, 21,30)
Trenutni problemi koji pogađaju ovaj region su: zagađenost vazduha (naročito u gradu Rust'avi), zagađenja Mtkvary reke i Crnog mora, nedostatak pijaće vode, zagađenje zemljišta otrovnim hemikalijama. (12)
Stanovništvo:
Prema statističkim podacima, koji datiraju iz jula 2007. godine ukupan broj stanovnika Gruzije je 4.646.003. (1,12,8) pri čemu je 66,6% stanovništva starosti od 15 – 64 starosti.(1,12) Stopa migracije iznosi -4.45 migranata/1,000 stanovnika.(12) Etničke grupe su Gruzijci 83.8% , Azeri 6.5% , Jermeni 5.7% , Rusi 1.5% , ostali 2.5% (1,12,21)
Vere prisutne u Gruziji: Pravoslavni 83.9% , Muslimani 9.9% , Gregorianci 3.9% , Katolici 0.8%, ostali 0.8%, ateisti 0.7% (21,12,1)
Jezici: gruzijski 71% , ruski 9%, armenijski 7%, Azerski 6%, ostali 7%. Oficijelni jezik u Gruziji je gruzijski a u Abkhaziji je abkhazi.(1,12,21)
Istorija:
Nakon što je izdržala brojne napade od strane Otomanskog i Persijskog carstva Gruzija je po prvi put stekla svoju nezavisnost 1918 godine. (21) Kao nezavisna država, a pored moćnog suseda, Rusije, Gruzija nije uspela da sačuva svoju samostalnost (već su 1801 godine, od strane Ruskog carstva, bili aneksirani prvi delovi njene teritorije) i 1921 godine postaje savezna sovjetska država. Nakon tog momenta pa sve do raspada Sovjetskog saveza 1991. godine Gruzija je bila pod vlašću Rusije. (12,1,21,22)
Od sticanja nezavisnosti 1991. godine učinjene su bitne reforme na tržištu i u demokratizaciji zemlje, međutim zemlju su počeli da potresaju etnički konflikti zbog separatistickih težnji u regionima Južna Osetija, Abhkazija, Ajarija.
ABHKAZIJA
Nalazi se na severozapadu Gruzije uz samu obalu Crnog mora. Bila je nezavisna republika do 1931 godine kada se priključuje Sovjetskoj republici Gruziji kao njena autonomna pokrajna. (6,22)
Nakon raspada SSSR-a počinje da jača nacionalistički pokret u Abhkaziji. (9,22) Situacija u Abhaziji je kulminirala 1992 godine kada je Gruzija poslala svoje trupe da uguše otpor . Sukob je razrešen uz posredovanje Rusije i zaključenjem Sporazuma o okončanju oružanih sukoba jula 1993, kada su gruzijske trupe uspostavile kontrolu u Abhaziju Međutim, kršeći sporazum, u septembru 1993 godine abhazijska vojska otpočela je sa novim napadima u cilju da povrati vlast u pokrajni. Pošto je uspela u svojim namerama (zauzela je i glavni grad pokrajne Sukhumi), potpisan je Mirovni sporazum u maju 1994. kojim je određeno da ruske trupe, koje su se u ovom sukobu nametnule kao glavna mirovoračka misija, i UN posmatračka misija prate sprovođenje Mirovnog sporazuma. (9,6) Kao rezultat ovih sukoba veliki broj Gruzijaca je napustio Abhkaziju-što je od strane OEBS-a okarakterisano kao etničko čišćenje izvršeno od strane Abhkazijskih snaga.
1997. godine, određen je i Kordinacioni savet čiji je glavni zadatak da reši suprotstavljene stavove između Rusije i UN-ove misije u Abhkaziji. (6)
Na čelu Abhkazije se nalazi nepriznata Vlada Abhkazije, koja u ime Abhkazije izdaje i zvanične dokumente (npr. Pasoš i slično). Funkcioniše kao nezavisna država, međutim, i dalje nepriznata od strane međunarodne zajednice. Sa jedne strane politika SAD-a je da treba ojačati državni integriet i suverenitet Gruzije, i da mirnim putem treba doći do razrešenja situacije kako bi se omogućio povratak izbeglica i razmeštenih lica (6), dok sa druge strane Rusija, zvanično ne priznaje postojanje nezavisne Abhkazije, ističe svoju zainteresvanost za ovaj region. (1,20) U svetlu skorašnjih dešavanja na međunarodnom planu, Ruska Duma je iznela predlog da se situacija u Abhkaziji treba razvijati u skladu sa situacijom na Kosovu. (20)
2006 godine Gruzija je uspela da pod svoju kontrolu povrati Kodori dolinu( u Abhaziji) u kojoj je dovela na vlast lokalnu gruzijsku upravu koja je bila proterana nakon dešavanja u 1992/1993 godini. Gruzijska vlada je odredila kao prioitet da vrati pod svoju kontrolu celu pokrajnu. (9)Tada je sa gruzijske strane došlo do spremnosti da se, zajednički sa Abhkazijskom stranom, dođe do rešenja koje bi bilo prihvatljivo za obe strane, pri čemu se gruzijska strana više okrenula humanitarnim, a ne političkim problemima u regionu (7). Jedan od predloga je bio davanje Abhkaziji široke autonomije ali u granicama Gruzije, što je Abhkazija odbacila (19,25), naglašavajući da rešenje treba da se nađe u skladu sa međunarodnim principima teritorijalnog integriteta i prava na samoopredeljenje, a pri čemu, naročito, trebaju da se imaju u vidu dešavanja na Kosovu i priznavanje Kosova kao nezavisnog od strane većine Evropskih drzava i USA (7). Sektori u kojima su u skorije vreme izbijali sukobi su Gali (etnički gruzijski (3) u Abhaziji), Zugdidi(na granici Abhazije i Gruzije), Kodori dolina (za koju je predviđeno Mirovnim sporazumom da bude demilatirizovana zona, što Gruzijci uporno odbijaju da sprovedu(7)). (3)
JUŽNA OSETIJA
Južna Osetija(nalazi se uz granicu sa Rusijom), imala je status autonomne pokrajne u okviru Sovjetske republike Gruzije, ali nakon raspada Sovjetskog saveza rastući nacionalistički pokreti počeli su da rade na stvaranju nezavisne države. (9,21) Početkom 1992 godine sukobi su prerasli u oružane, a nakon referenduma iste godine o proglašenju nezavisnosti (čiji rezultati nisu bili priznati od strane međunarodne zajednice (21) ) (2006 godine održan je novi referendum, gde je 99% glasalo za nezavisnost, međutim Tarry Davis, Generalni sekretar Saveta Evrope, izjavio je da ovaj referendum neće imati nikakav značaj za Evropu (21) )(9). U junu 1992 godine potpisan je Sporazum o okončanju ratnih sukoba u Sočiju koji je uspostavio Zajedničku kontrolnu komisiju (JCC), sastavljenu od gruzijskih, ruskih, osetijskih (Severne i Južne Osetije) predstavnika i OEBS-a, kako bi nadgledao sprovođenje Sporazuma, olakšao vraćanje izbeglica i interno raseljenih lica i nadgledao poštovanje ljudskih prava. (16) Ujedno je uspostavljeni Zajedničke mirovne snage sastavljene od trupa Južne Osetije, Rusije i Gruzije, čiji je osnovni zadatak održavanje mira u pokrajni. (9) Strategija Republike Gruzije za rešavanje krize u ovom regionu zasnovana je na demililitarizaciji zone konflikta i ekonomski razvoj do konačnog razrešenja političke situacije. Kao podršku ovom projektu OEBS je izdao 10 miliona evra za Projekat privredne rekonstrukcije (9).Gruzija je zadržala kontrolu nad značajnim delom Južne Osetije, uključujući grad Akhalgori. (21)
AJARIA
Još jedan region u okviru Gruzije, gde postoje separatističke težnje je Ajaria, koja se nalazi na jugozapadu Gruzije na obali Crnog mora. Vođa nezavisne ajarijske republike Aslan Abashidze, nakon pogoršanja odnosa sa Gruzijom 2004 godine zbog pokušaja organičenja ajarijske autonomije, je odbio povećanje ovlašćenja centralne vlasti u ovoj pokrajni, nakon čega su gruzijske vladine oružane snage silom uspele da povrate vlast nad ovom teritorijom primoravši Abashidzea da napusti zemlju. (9,26)
Kako bi ojačala svoj položaj u svetu, Gruzija je zainteresovana za članstvo u NATO-u i EU, a trenutno je član Ujedinjenih Nacija, Saveta Evrope, Zajednice nezavisnih država, Svetske trgovinske organizacije (21)(1).
Oblik vladavine:
Gruzija je republika čija je vlast formalno podeljena na izvršnu, zakonodavnu i sudsku.
2008, na kojima je Mikheil SAAKASHVILI pobedio sa većinom od 53,5%, kao predstavnik Nacionalnog demokratskog fronta. (12,1,21)
Zakonodavna vlast pripada jednodomom parlamentu sastavljenom od 235 poslanika, čiji je mandat, takođe, pet godina. Na čelu stranke Nacionalni demoratski front, koja je na parlamentarnim izborima osvojila 67,6 % glasova, nalazi se Mikheil SAAKASHVILI, Predsednik Gruzije. Naredni parlamentarni izbori očekuju se u 2008-oj. (1,12,21) Glavne političke patije u Gruziji: Nacionalni demokratski front [Mikheil Saakashvili]; Industrijalisti [Georgi Topadze]; Radnička stranka [Shalva Natelashvili]; Nacionalna demokratska stranka [Bachuki Kardava]; Nova prava [David Gamkrelidze]; Republikanci [David Usupashvili]; Tradicionalisti [Akaki Asatiani]; Unija konzervativnih snaga [Koba Davitashvili and Zviad Dzidziguri], Put Gruzije [Salome Zourabichvili]. (1,12,21)
Sudska vlast pripada sudstvu, i to Vrhovnom sudu, kao najvišoj instanci, Ustavnom sudu i sudovima opšte nadležnosti. (12,1)
Ipak u pitanju je jak predsednički sistem, slaba odvojenost državnih vlasti i neefikasan sistem checks and balances (uzor je američki predsednički sistem koji omogućava da jedna vlast I ako nezavisno radi, efikasno kontroliše preostale dve vlasti). (4)
Ekonomija i životni standard:
Iako je važila za jednu od najbogatijih republika Sovjetskog saveza, po sticanju nezavisnosti njena ekonomija je počela da upada u krizu. Procenjuje se da je u periodu od 1991-1996 godine njen godišnji društveni proizvod GDP opao na 1/3 onoga iz 1989. godine. (1)
Ukupni godišnji društveni proizvod (GDP) za 2007. Godinu iznosi 19,65 milijardi dolara (što je svrstava u 118. zemlju po visini GDP-a), a po glavi stanovništva 4,200 dolara. (13,8,12) Valuta koja se koristi u Gruziji je LARI, 1
1 LARI( GEL) = 0.4408 EUR (12,9,28). Glavne industrijske grane: Agrikultura (vino, voda) (zauzima 21% ukupnog godišnjeg društvenog proizvoda ,GDP-a), Finansijske usluge (20% GDP-a), Izgradnja (33% ukupnog GDP-a čini), telekomunikacije, a naftna industrija je krenula da se ubrzano razvija sa izgradnjom Baku-Tbilisi-Ceyhan (BTC) naftovoda. (9,12) Najjače privredne veze su sa zemljama Zajednice nezavisnih država(Commonwealth of Independent States), Rusijom (činila je glavno tržište na koje su plasirani gruzijski proizvodi) i Turskom. Ekonomska kriza u Rusiji 1998 godine bitno se odrazila na privredu u Gruziji. Od 2003 godine gruzijska privreda se ubrzano oporavlja. Glavni donatori su MMF i Svetska banka zajedno sa EU i SAD-om. Pariski Klub je 2004 godine pristao da restruktuira spoljni dug Gruzije. Veliki pomak učinjen je reformom poreskog sistema i borbom protiv korupcije, što je dalje uzrokovalo povećano interesovanje stranih investitora. (9,1)
Međunarodne organizacije kao što su Svetska banka, Međunarodni monetarni fond, Evropska banka za rekonstrukciju i razvoj, Evropska unija, OEBS i UN su aktivne u Gruziji sa ciljem ulaganja u razvoj energetike i saobraćaja, pravne i administrativne reforme itd. (1,12)
Sadašnja gruzijska vlada svoje nade u privredni razvoj zemlje ulaže pre svega u obnavljanje Puta svile, koji bi činio glavni prolaz robe, gasa i nafte između Evrope i Azije. (12)
Početak 21. veka za Gruziju je predstavljao doba korupcije i lošeg upravljanja, međutim nakon 2003 godine, posle pada predsednika Shevardnadzea, nove političke snage krenule su putem liberalizacije i kapitalizacije tržišta. Svetska banka je u svom “Doing business report”, za 2008. godinu, okarakterisala Gruziju kao zemlju sa ekonomijom koja se najbrže reformiše. (1,13)
Ljudska prava:
Međunarodne organizacije kao što su Savet Evrope, EU, NATO i druge, uvažavajući činjenicu da se ovde ipak radi o političkim snagama koje su na vlast došle sa obećanjem pozitivnih reformi u drušvu i čvrsto se obavezale na poštovanje ljudskih prava, pozivaju na pružanje slobode medijima, razvoju političkih sloboda, vladavine prava, pravu na pravično suđenje, ukidanje prekomerne upotrebe sile itd. (2)
Veliki problem za Gruziju predstavlja situacija u pokrajnama koje su proglasile nezavisnost, Abhkazija i Južna Osetija, gde su česta kidnapovanja (od januara 2008 do sada je bilo 9 registrovanih kidnapovanja) i povrede prava na slobodu kretanja (, obe ove oblasti predvidjaju sopstvena državljanstva(državljanstvo Abhayije I Osetije) uz slobodu gradjana da odaberu da li će uzeti takvo državljanstvo ili državljanstvo Gruzije, pri čemu je sa gruzijskim državljanstvom uskraćena sloboda kretanja odsnosno napuštanje teritorija Osetije I Abhazije),političkih prava( U Abkhaziji I Osetiji su uskraćena I politička prava lica koja uzmu gruzijsko drzavaljanstvo.jer im te oblasti ne priznaju pravo glasa). Etnickim Gruzijcima je uskraceno korišćenje sopstvenog jezika, sloboda veroispovesti. (3) Takođe veliki problem postoji sa angazovanjem malolenih lica u oružanim snagama Abhazije I Osetije.
Neprestane tenzije između Predsednika i opozicije čine nemogućim poštovanje ljudskih prava. Problem postoji u mnogim oblastima: nezavisnost sudstva, pravo na fer suđenje, tortura i nehumano ponašanje itd. (4,3,5)
Što se tiče prava na pravično suđenje i nezavisnosti sudstva formalno ustavne garancije postoje, međutim u praksi se često dešava da izvršna vlast ima veliki uticaj na ishod suđenja (3,18,24,17) (najbolji primer za to je slučaj bivšeg ministra odbrane Gruzije Okruashvili-ja koji je u septembru 2007 godine javno optužio predsednika Saakashvili-ja za korupciju i koji je samo par dana kasnije uhapšen pod optužbama da je zloupotrebljavao službeni položaj, za pranje novca i za nemarrno vođenje državnih poslova, a koji je potom osuđen na kaznu zatvora od 11 godina (5,29)). Što se tiče optuženog, u toku postupka, dozvoljeno mu je da ima pravnu pomoć, međutim do skora nije postojala ustanova besplatne pravne pomoći licima koja nisu u mogućnosti da je priušte. (4,3) Ovakvu pomoć parlament je ustanovio 2007 godine, ali samo za prvih 48 sati pritvora čime fakticki situacija ostaje ista po okrivljenog. (3) U vezi sa pravom na pošteno suđenje još je bitno napomenuti da je praktično nemoguće znati unapred kada će se saslušanje obaviti pošto se rasporedi suđenja menjaju više puta u toku dana i često se ne poštuju. (23) U slučaju političkih zatvorenika , iz komentara gruzijskog republičkog ombudsmana, Sozar Subari-ja, saznajemo i da postoji neadekvatan pristup dokaznom materijalu, što onemogućava odbranu bilo kakve vrste. (2,18)
Uslovi u zatvorima su izuzetno loši, nedostaju medicinske prostorije(izuzev u Kutaisi, Rustavi, Gldani). U toku 2007 godine u zatvorima je, prema navodima Ministarstva pravde Gruzije, umrlo 100 ljudi. (3,23)
Sloboda štampe, iako zagarantovana ustavom, prema optužbama lokalnih NGO, vlada i policija često utiču na editorijal i sadržaj medija. Takođe je bitno napomenui da, i ako u Gruziji postoji oko 200 nezavisnih novina, one su uglavnom lokalnog karaktera, a zbog nedostatka finansijskih sredstava ili su nedostupna ili su finansirana od strane bogatih političkih zvaničnika koji, koristeći svoj položaj, diktiraju sadržaj istih. (4) Sloboda okupljanja je takođe ugrožena. U novembru 2007 godine vlada je naredila policiji da rastera demonstrante mirnih političkih protesta suzavcem, vodenim topovima i gumenim mecima. (3,2). Posledica upotrebljene prekomerne sile od strane organa reda bila je 587 povređenih koji su primljeni u obližnje bolnice i troje koje je zahtevalo hitnu hirušku intervenciju. (3). Na osnovu gore spomenutog može se zaključiti da postoji osnovani strah da je ugrožena bezbednost ljudi koji nisu politički istomišljenici lica na vlasti.Izvršnu vlast čini predsednik koji se bira na pet godina uz mogućnost reizbora i Državni savet. (1) Poslednji izbori održani su u januaru br />
Pravo svojine i ako je mnogim međunarodnim aktima određeno kao neprikosnoveno, u Gruziji ostaje i dalje nedovoljno poštovano jer država često propušta da adekvatno kompenzuje vlasnicima konfiskovanu imovinu, ili često pribegava rušenju građevinskih objekata na osnovu odluke upravnog organa, a da pre ista nije preispitana na sudu. (2,5) Jula 2007 godine 26 porodica sa prebivalištem u ulici Tabukashvili broj 50 u Tibilisi-ju izgubilo je krov nad glavom bez ikakvog prethodnog obaveštenja. Po navodima lokalnih vlasti, iseljenje je uzrokovano potrebom rekonstrukcije zgrade i da je odluka bila legitimna pošto su stanari sami oštetili zgradu. (5)
Sloboda veroispovesti je garantovana ustavom. Ustav uvažava vezanost Pravoslavne gruzijske crkve za istoriju države, ali jasno razdvaja svetovnu od duhovne vlasti, no ipak 2005 godine potpisan je sporazum sa pravoslavnom crkvom koji crkvi daje savetodavnu ulogu u oblasti obrazovanja mladih (Kako je zakonska regulativa koja je morala da prati odredbe ovog sporazuma izostala, to ove odredbe nikada nisu ni počele da se primenjuju). (3) U vezi sa tradicionalnim verskim grupama, među kojima je i 14 000 Jevreja(U Gruziji se nalazi jedna od najstarijih evropskih jevrejskih zajednica. (21)), u Gruziji nikada nije bilo bitnijih kršenja prava na slobodu veroispovesti.
Položaj žena u društvu je izuzetno loš. Česte su diskriminacije na radnim mestima( dodeljuju im se radna mesta za koje je potrebna niža sručna sprema i na kojima se dobijaju niže plate, a sve to bez obzira na njihove kvalifikacije. Kao rezultat ovoga žene često traže bolje zaposlenje u inostranstvu), nasilje u porodici .Zbog lokalnih običaja retko kada policija može da reaguje na vreme i zaštiti žrtvu. UN i NGO istraživanja našla su da je u 2006 godini 5% ispitanih žena fizički zlostavljano.2006 godine stupio je na snagu Zakon o nasilju u porodici čiji je cilj da zaštiti žrtve nasilja, međutim ipak ovakvo ponašanje ne proglašava krivičnim delom te faktički ne pruža adekvatnu pravnu zaštitu ženama. Žene žrtve nasilja u porodici primorane su da pravnu zaštitu traže preko krivičnog dela zlostavljanja i silovanja). (3,4) Silovanje je nezakonito. Suđenje može biti inicirano jedino ukoliko je tužba podneta od strane žrtve. (3) I dalje su, u ruralnim krajevima, česta kidnapovanja žena zbog braka, međutim, kako su uglavnom izvršena uz naknadni pristanak mlade, policija retko reaguje. (3)
U pogledu manjina, treba napomenuti, da ne postoji zvanična strategija Gruzije za zaštitu manjina. Ovakva situacija stvara vacum gde su narušavanja ljudskih prava manjina (Azari, Jermeni) u porastu još od 2005 godine,kada se oko 400 etničkih Azera se okupilo u distriktu Marneuli kako bi protestovalo protiv represije Kvemo-Kartlijevog Guvernera. (5) Preko usvajanja programa građanske integracije manjina, razvoja infrasrukture, Vlada je protekle godine 2007, preuzimala prve korake kako bi povećala žiotni standard manjina u Gruziji. (4)
I ako nema zakona koji kriminalizuje homoseksualno ponašanje takvo ponašanje ipak nije prihvaćeno u društvu. Po zakonu diskriminacija ne sme postojati i u odnosu na HIV pozitivna lica, međutim nisu predviđene nikakve sankcije u slučaju prekršaja ovih odredbi. Česti su slučajevi kada lekari odbijaju da ukažu pomoć obolelim licima od HIVa. (3)
Što se tiče romskog stanovništva, ne postoje precizni podaci o njihovom broju. Veliki broj Roma je napustio zemlju po sticanju nezavisnosti, a od onih koji su ostali veliki broj je napustio Abhkaziju(oni nisu registrovani kao interno raseljena lica pošto nemaju dokumenta koja bi dokazala njihov boravak u toj pokrajni) i otišli u Tbilisi i Zugdidi(Gruzija). Značajan broj došao u zemlju iz Jermenije i Azerbejdžana. (3)
Nacionalno pravo:
24.08.1995 godine usvojen je Ustav Gruzije (izmenjen 2005 u decembru) koji uspostavlja demokratski socijalni poredak, slobodnu privredu, na vladavini prava zasnovanu socijalnu državu, sa ciljem da ojača nezavisnost i mirne odnose sa drugim državama. (11) Ustav proglašava slobodu veroispovesti, ali uvažava vezanost Pravoslavne gruzijske crkve za istoriju države, i jasno razdvaja svetovnu od duhovne vlasti. No ipak 2005 godine potpisan je ugovor sa Pravoslavnom crkvom koji crkvi daje savetodavnu ulogu u oblasti obrazovanja mladih (Kako je zakonska regulativa koja je morala da prati odredbe ovog Konkordata izostala, to ove odredbe nikada nisu ni počele da se primenjuju). (3)
Uprkos postojanju Građanskog, Krivičnog i drugih zakona mnoge garancije ljudskih prava nisu poštovane. U maju 2007 vlada je snizila minimalne godine za krivičnu odgovornost, za određena krivična dela, sa 14 na 12 godina starosti, čime je ugrozila zaštitu maloletnika, a pri čemu još nema izgrađen sistem za rehabiliaciju maloletnih prestupnika. Ove izmene Krivičnog zakona će stupiti na snagu u Julu 2008 godine i direktno su protivne preporukama UN-a u vezi sa minimalnim godinama za krivičnu odgovornost. (2,4,3) 2006 godine stupio je na snagu Zakon o nasilju u porodici(definiše nasilje u porodici kao kršenje ustavnih prava i sloboda, a pomoću fizičkog, psihičkog, ekonomskog ili seksualnog nasilja (3)) čiji je cilj da zaštiti žrtve nasilja, međutim ,faktički ne pruža adekvatnu pravnu zaštitu ženama. Žene žrtve nasilja u porodici primorane su da pravnu zaštitu traže preko krivičnog dela zlostavljanja i silovanja. (3,4)
2005. godine donet je i Zakon o trgovini ljudima. Trgovina ljudima je zabranjena zakonom, ali ipak postoji u cilju seksualne eksploatacije i rada kada se radi o ženama, a u cilju rada kada se radi o muškaracima . Gruzija je uglavnom zemlja porekla u tom slučaju ili tranzitna zemlja. Deca su retko žrtve trafikinga, ali među njima kao ranjiva kategorija izdvajaju se deca iz sirotišta.(3)),Doneti su : Zakon o slobodi organozovanja, 1998 godine donet je Zakon o izbeglicama, Zakon o slobodi informisanja itd. Međutim, uprkos postojanju ovih pravnih akata puna implementacija njihovih pravila u praksi gruzijskih organa još nije ostvarena.
Izbeglice i pomoć:
Po sticanju nezavisnosti, Gruzija se suočila sa dva regiona koja su zahtevala otcepljenje, Južna Osetija i Abhkazija. Konflikti su za Gruziju rezultovali gubitkom kontrole nad tim teritorijama, gde sada upravljaju nepriznate vlade uz podršku Rusije. Sukobi koji su odneli 10000 života, uzrokovali su brojna raseljavanja lica, što unutar same Gruzije, što u Rusiju.(14,15,16)
Kao posledica tih etničkih konflikata u Gruziji javio se veliki broj interno raseljenih lica(240000 Gruzijaca, 227 000 Abhkazijaca, 13000 ljudi iz Južne Osetije). Oko 150 000 njih je smešteno u hotelima, sabirnim centrima, javnim zgradama (3) gde su često izloženi jako lošim uslovima života, ograničenim mogućnostima za zaposlenje i konačno rešavanje problema skućavanja (5) . Hoteli,sabirni centri,javne zgrade se nalaze po celoj zemlji , a naročito u Tbilisiju, Zugdidi, Kutaisi, Kobuleti, i Gori, ostali koji nisu smešteni po kolektivnim centrima žive u privanom smeštaju, uglavnom kod rodbine. 2006 godine Vlada je započela projekat “moj dom” koji je dozvolio da 50 000 interno raseljenih lica (IDP-ja) prijavi svoju imovinu u Abhkaziji pre rata ali 2006 godine u Abhkaziji je stupio na snagu zakon koji sprečava da interno raseljeni Gruzijci traže nazad svoje domove u kojima su bili pre početka sukoba a pri tome idalje odbijajući repatrijaciju interno raseljenih uprkos potpisanim sporazumima sa Gruzijom, Rusijom i UNHCR-om o bezbednom i dobrovoljnom povratku interno raseljenih lica. (3,16,10)Zabeleženo je da se iz Gruzije oko 50 000 interno raseljenih i, uglavnom, sezonskih radnika, vratilo u Gali region. Svakako kao prioritet ostaje pitanje registrovanja interno raseljenih lica koje je u toku, kako bi se omogućio njihov povratak u regione iz kojih su došli. (14,3,15) Ovde se javlja problem sa Romima pošto nemaju registovano prebivalište, te se stoga ne može ni utvrditi njihovo poreklo. (3)Pored etničkih sukoba gruzijsku nezavisnosti prate i brojne političke afere od kojih je prva ozbiljnija bila nameštanje parlamentarnih izbora 2003. godine koji su vodili ostavci Eduard SHEVARDNADZEa, predsednika izabranog 1995 godine (drugi predsednik Gruzije, vođa nacionalističkog pokreta (27)). Novi predsednik, Mikheil SAAKASHVILI, izabran je 2004 godine. (12)(1) br />
U skladu sa UN Konvencijom o statusu izbeglica iz 1951 i Prookola iz 1967 godine postoje Zakon o izbeglicama iz 1998 i Zakon o interno raseljenim licima poslednji put izmenjen 2006 godine . Vlada sarađuje sa UNHCR-om i drugim humanitarnim organizacijama pri pružanju pomoći izbeglicama i tražiocima azila. Registrovano je oko 1300 izbeglica iz Čečenije u dolini Pankisi (istočni deo Gruzije) ( u junu im je država izdala privremene boravišne dozvole čime im je omogućila da se slobodno kreću unutra granica Gruzije, otvaraju bankovne račune, stiču nepokretnosti). (3,4,15) Takođe, vlada je do sada dala državljanstvo registrovanim izbeglicama( njima 1000) iz Čečenije i usvojila privremeni režim koji će omogućiti onima koji nisu pogodni za sticanje državljanstva( da primaju istu pomoć kao interno raseljena lica. (4,10)
U Gruziji Ima i 1273. registrovana apatrida od kojih 60 % je smešteno u Tbilisiju. Među njima postoji značajan broj Čečena koji su tražili repatrijaciju u Rusiju, ali kojima je ona odbijena zbog nepostojanja podataka da su ikada tamo bili registrovani, i da su ikada imali rusko državljanstvo. (3)
Izvori:
1. US DEPARTMENT OF STATE,
Bureau Of European And Euroasian Affairs,Georgia, februar 2008
2. HUMAN RIGHTS WATCH,
World Report 2008,Georgia
3. US DEPARTMENT OF STATE
Bureau of democracy, human rights, and labor, 11.03.2008.
Country reports on human rights practices -2007
4. COMMISSION OF THE EUROPEAN COMMUNITIES,
Commission staff working document, Accompanying thecommunication from the commission to the Council and the European parliament ‘Implementation of the European Neighbourhood Policy in 2007’, Progress report Georgia, Brussels, 3 april 2008 sec(2008) 393,
5. FIDH, INERNATIONAL FEDERATION FOR HUMAN RIGHTS,
Human Rights Center, Human rights violations, Georgia, , Paris-Tibilisi 15.10. 2007
6. US DEPARTMENT OF STATE
Bureau Of European And Eurasian Affairs
Washington, DC, Fact Sheet, The Abhkazia Conflict 28. jul 2005
7. UNITED NATIONS, SECURITY COUNCIL
S/2008/219 Report Of The Secretary-General On The Situation In Abkhazia, Georgia 02. 04.2008
8. COUNTRY REPORTS.org
Gruzija
9. FOREIGN & COMMONWEALTH OFFICE
Country profile, Europe, Georgia, poslednje usklađivanje podataka je izvršeno 07.04.2008
10. Easern Europe, Operational Highlights
11. OFICIJELNI SAJT PARLAMENTA GRUZIJE
(Tibilsi, Kavkaski region), Ustav Gruzije
12. CENTRAL INTELLIGENCE AGENCY,
The World Factbook, Georgia, informacije poslednji put obnovljene 15.04.2008
13. THE WORLD BANK,
Europe And Central Asia, Georgia
14. INTERNAL DISPLACEMENT MONITORING CENTRE,
Georgia, New IDP Strategy Awaits Implementation
15. DANISH REFUGEE COUNCIL (Drc), Housing Assessment Gali District, februar 2006,
16. INTERNATIONAL CRISIS GROUP (Icg), Georgia’s South Ossetia Conflict: Make Haste Slowly 07.06.2007
17. RADIO FREE EUROPE/RADIO LIBERTY Cis:
Hunger Strikes Highlight Mounting Civic Despair 10.04.2008.
18. EUROASIA, RADIO LIBERTY
Justice system faces new doubts over its independence 31.03.2008.
19. RADIO FREE EUROPE, RADIO LIBERTY
Georgia: Latest Peace Proposal for Abhkazia a Nonstarter 03.04.2008.
20. INSTITUTE FOR WAR AND PEACE REPORTING
"Moscow Not Ready To Recognise Abkhazia" 19.03.2008
21. WIKIPEDIA,
The free encyclopedia, Georgia
22. BBC NEWS,
Country profile, Georgia
23. HUMAN RIGHTS INFORMATION AND DOCUMENTATION CENTER
Report on trial monitoring in Georgia in 2006
24. CIVIL GEORGIA
Lawyers on strike, 07.04.2008.
25. RELIEFWEB, DEUTSCHE PRESSE AGENTUR (DPA)
Abhkazia rejects Georgia's offer of autonomy 29.03.2008.
26. WIKIPEDIA,
The free encyclopedia, Aslan Abashidze
27. WIKIPEDIA
The free enciclopedia, Eduard Shevardnadze
28. XE THE WORLD'S FAVOURITE CURRENCY SITE
Universal Currency Converter™ Results
29. BBC NEWS
Georgia jails fugitive politician, 28.03.2008.
30. ENCARTA
Bat’umi
31. AMNESTY INTERNATIONAL
2008
Death Sentences and Executions in 2007








Asylum Protection Center
