Đuni iz Iraka koja putuje sama sa petero sitne dece porodila se u Adaševcima

Adaševci, 17. februar –deca i beba Hejrat, stara je samo pet dana, teška samo 2,700 grama, ali je danas je iz Adaševaca krenula na put sa majkom i petoro braće i sestara ka Nemačkoj gde je čeka tata. Ispratio je naš tim APC/CZA i Gordana i Neda iz Centra za socijalni rad iz Šida.

kurd por 01

Rođena je ovde u petak 12. februara oko ponoći. Njena majka Đuni sa petero dece krenula je iz Iraka da se pridruži mužu koji je pre četiri meseca stigao u Nemačku. Dve sedmice je sa decom – jedno drugom do uveta, starosti od godinu dana do šest godina, trudna Đuni žurila da u Nemačku stigne pre porođaja. Ali on je počeo oko ponoći u autobusu u Adaševcima gde su izbeglice pristigle iz Preševa čekale dolazak voza iz Hrvatske da nastave put dalje. Ušla je u ambulantu Lekara bez granica i porodila se za par minuta. Našu koleginicu Jasminu koja je ušla za Đuni i izašla na par minuta da potraži prevodioca, po povratku sačekao je dečiji plač. Mala Hejrat je već bila rođena. Pozvana su kola hitne pomoći, majka i beba su prebačene u Sremsku Mitrovicu, a u autobusu je ostalo petoro njene uplakane dece. Izvodi ih slučajni saputnik Samir i pokušava da umiri. Jasmina zove Centar za socijalni rad iz Šida, socijalna radnica odmah stiže, vodi uplašenu i sanjivu decu u dečiji kutak, utopljava, daje mleko, teši na njima nepoznatom jeziku, ali miluje toplom rukom dok nisu zaspali. Kada su se probudili prebačeni su u hraniteljsku porodicu. Hraniteljka čini sve da ih oraspoloži, ali uznemireni su. Suviše su mali da bi mogli da preuzmu brigu jedni o drugima, ne razumeju jezik, dozivaju majku... Majka brine za njih i plače u bolnici u Sremskoj Mitrovici. Kurdkinja je i prevodilac za arapski nije dovoljan. Srećom mi, jedini od svih organizacija na terenu, imamo prevodioca za kurdski jezik i uključujemo ga. Od petka do danas on je bio na vezi sa majkom, ocem, decom...

kurd por 03

Napokon jutros odlazimo po bebu i Đuni. Usput svraćamo u Pećince. Jelena Petrović koja čeka dečake blizance i održava trudnoću, od pacijentkinja iz bolnice u Sremskoj Mitrovici saznala je za Đuni i njenu bebu, javila nam se na fejsbuk i ponudila sve što je potrebno devojčici. Kupimo – benkice, zekice, ćebad, flašice, kapice, higijenu... i žurimo po majku.

 

 

Naš tim sređuje pravne formalnosti. Gubimo vreme u Sremskoj Mitrovici, jer je devojčica rođena u Adaševcima, pa naši pravnici moraju tamo da regulišu rodni list. Dok Đuni i naš pravnik u kancelariji mesne zajednice daju podatke čuvamo Hejrat. Već smo se osposobili. Koleginica Svetlana je hrani na flašicu i ljuljuška. Jako je dobra i ne plače.

Ali plaču veća deca. Kada su ugledali majku u Adaševcima potekle su reke suza. Zagrljaji, poljupci, jecanje, uzdasi olakšanja... Odahnuli su svi. Sem Đuni. Ona nas pita hoće li naša Svetlana sa njom do Nemačke. Umirujemo je i objašnjavamo da to nije praksa, da će se ona snaći, da će joj ljudi pomoći...Da je starija devojčica uz nju.sestra

kurd por 02

Iscrpljena je i fizički i emotivno. Taj ostatak puta je za nju i njenu sitnu decu ogroman. Ne pričamo joj o sve težem prolasku granica, vraćanju ljudi, čekanjima... Pričamo joj o vozu, o ljudima kojima može da se obrati za pomoć na usputnim stanicama, o tome na šta da obrati pažnju, kako da čuva decu... Ubeđujemo je da će sve biti u redu, da će stići kod muža, da će imati miran i drugačiji život.

Kažemo joj :"Ti si hrabra žena", a ona uzvraća: „Vi ste dobri ljudi".

FaLang translation system by Faboba